Pa šta ako se malo osjeti?

Volite srijemuš? Evo savjeta kako da ga gajite u vašoj bašti

Medvjeđi luk, srijemuš ili divlji luk (Allium ursinum L.) je samonikla biljka za koju možemo reći da je neopravdano zapostavljena. U nekim knjigama o lekovitom bilju uopšte se ne nalazi ili se samo spominje uz bijeli luk (Allium sativum L.). Srijemuš je apsolutni dar prirode, hrana, lijek i začin, koji ima blagotvorno delovanje u regulaciji visokog krvnog pritiska, arterioskleroze, gripa, prehlade i masnoće u krvi.
 
Medvjeđi luk može narasti 20-40 cm, posjeduje uspravnu i tanku lukovicu koja je bele ili žućkaste boje. U proleće iz lukovice izrastu najčešće dva duguljasta, eliptična tamnozelena lista koji su sjajni, a pri dnu se sužavaju u dugu peteljku. Stapka je uglasta, bez listova sa bijelim cvetovima, zvjezdastog oblika. Sjeme srijemuša je crne boje i najvećim dijelom ga raznose mravi. Cvjeta u maju i junu, a nastanjuje duboka i vlažna zemljišta bogata humusom, šume, obale rijeka i potoka.
 

Gajenje srijemuša

Iako retko, medvjeđi luk se može uzgajati u povrtnjacima, na osunčanim mjestima koja se odlikuju dobrom dreniranošću i vlažnošću. Razmnožavanje se obavlja sjemenom u proleće, presađivanjem ili dijeljenjem lukovica u proljeće ili jesen. Takođe, postoji mogućnost uzgoja i u zatvorenom prostoru.
 
Branje medvjeđeg luka

Prilikom berbe sremuša sakupljaju se listovi za pripremu salate, kao i lukovica koja je bjeličaste boje i koja se koristi kao pikantan začin. Za ishranu se koriste svježi nadzemni delovi medvjeđeg luka, a sakupljaju se prije cvjetanja. Mlađi listovi koji se koriste kao salata sadrže dosta vitamina, a stariji su veoma ljuti.

Sakupljanje lukovica se obavlja prije sazrijevanja sjemena, te se može čuvati na hladnom mestu nekoliko dana. Takođe se upotrebljavaju i nedozreli plodovi koji se pojavljuju ljeti.

Srijemuš svoja najjača lekovita svojstva, čišćenje krvi, žuči i jetre od toksina, ispoljava u proljeće. Kao ljekoviti deo koristi se lukovica Bulbus Allii ursine, ali i cijela biljka. Berba svježe biljke obavlja se u aprilu i maju, a lukovice se sakupljaju u ljeto ili u jesen. Veoma je bitno da se biljka ne osuši, jer tako postaje nedjelotvorna. Nakon berbe, medvjeđi luk se može čuvati u frižideru 7-10 dana.
 
Lekovitost divljeg luka

Čak i stari Rimljani su poznavali ljekovitost medvjeđeg luka, te su mu davali prednost u odnosu na bijeli luk (Allium sativum L.). Medvjeđi luk kao glavnu aktivnu materiju sadrži vinilsulfid, a pored njega sadrži i vinilpolisulfid, kao i tragove merkapanta. Pored navedenih stvari, sadrži i vredne minerale, sluzi, šećere.

Brojne su koristi medvjeđeg luka pa se tako on primjenjuje kod povišenog pritiska, kod arterioskleroze, crevnog parazita Oxyurisvermicularis, bolesti jetre, za čišćenje rana i kao lijek za pluća. Jako djelotvorna je tinktura od listova, kao i tinktura od lukovica medvjeđeg luka.
 

Kako prepoznati medvjeđi luk?

Berbu medvjeđeg luka često obavljaju neiskusni berači, pa se javljaju poteškoće u razlikovanju srijemuša i otrovnih biljaka đurđice (Convallaria majalis) ili mrazovca (Colchicum autumnale).

Naime, srijemuš, odnosno medvjeđi luk, ima veoma intenzivan miris i podsjeća malo na bijeli luk, raste na vlažnim mjestima sa dosta sjenke u proljeće. Da biste utvrdili miris, treba da protrljate prstima listove medvjeđeg luka. List srijemuša sličan je listu đurđice s obzirom na to da je list đurđice kožast i iz zemlje izlazi usukan, ali ne miriše na bijeli luk, a mrazovac raste isključivo u jesen i na livadama, pa ljudi ne bi trebalo da ih pomješaju.

Ne preporučuje se berba neiskusnim beračima, s obzirom na to da konzumacija pomenutih biljaka koje su slične srijemušu, naročito mrazovca, može dovesti do trovanja i smrti.